Poštovana ravnateljice, drage kolegice i kolege, cijenjeni roditelji, a posebno vi, dragi moji osmaši.

Danas stojimo na kraju jednog važnog puta. Za vas je to završetak osnovne škole, a za mene trenutak u kojem se osvrćem na četiri godine koje smo proveli zajedno i pitam se kada su tako brzo prošle.

Čini mi se kao da je jučer bio onaj dan kada sam vas kao razrednik preuzeo od vaših učiteljica, Snježane i Andreje. Došli ste pomalo nesigurni, znatiželjni, puni pitanja i očekivanja. Pred nama je tada bilo mnogo nepoznanica. Nismo znali kakve će nas situacije čekati, koliko ćemo zajedno naučiti, koliko ćemo se puta nasmijati, ponekad i naljutiti, ali ni koliko ćemo kao razred rasti.

Tijekom ovih godina zajedno smo prošli mnogo toga. Uvijek sam vas poticao da dajete najbolje od sebe. Znam da vam nije bilo lako, ali ste bili jako uspješni. Bilo je testova i odgovaranja, izleta i natjecanja, školskih priredbi, uspjeha koji su nas činili ponosnima, ali i trenutaka kada nije sve išlo onako kako smo željeli. No upravo su nas takvi trenuci učili najvažnijim životnim lekcijama – da ne odustajemo, da vjerujemo u sebe i da se nakon svakog pada ponovno podignemo.

Kao vaš razrednik imao sam privilegiju promatrati kako od djece postupno postajete mladi ljudi. Gledao sam kako otkrivate svoje talente, gradite prijateljstva, razvijate vlastite stavove i učite preuzimati odgovornost za svoje odluke. Svaki od vas je drugačiji i upravo je u toj različitosti bila posebnost našega razreda.

Neki od vas uvijek su imali spreman odgovor. Neki su radije šutjeli, ali kada bi progovorili, rekli bi nešto što vrijedi zapamtiti. Neki su nas često nasmijavali, neki su bili tihi oslonac svojim prijateljima, a neki su pokazivali nevjerojatnu upornost kada je bilo najteže. Svaki od vas ostavio je svoj trag i zajedno ste stvorili razred kakav se ne zaboravlja.

Danas se možda najviše sjećate svojih ocjena, uspjeha ili neuspjeha. Vjerujte mi, za nekoliko godina to vam neće biti najvažnije. Ono čega ćete se sjećati bit će prijateljstva koja ste stvorili, zajednički izleti, smijeh na školskim hodnicima, sitne nepodopštine, trenutci kada ste pomagali jedni drugima i osjećaj da pripadate jednoj posebnoj zajednici.

Pred vama je novo poglavlje života. Uskoro ćete krenuti u srednje škole, upoznati nove ljude, nove profesore i suočiti se s novim izazovima. Želim da sa sobom ponesete nekoliko jednostavnih stvari koje sam vas pokušao naučiti: Ljubite Boga i bližnjega svoga; budite pošteni, budite dobri ljudi, poštujte druge i nikada ne zaboravite odakle ste krenuli. Znanje je važno, ali karakter je ono po čemu će vas ljudi pamtiti.

Zahvaljujem svim učiteljicama i učiteljima koji su doprinijeli rastu i razvoju naših osmaša, a posebno hvala našoj učiteljici Heleni, koja je bdjela nad mojim osmašima. Ona je oslonac, zaštita i prijatelj cijelome razredu, osoba od povjerenja, osobito mojim djevojkama.

Posebnu zahvalu želim uputiti vašim roditeljima. Hvala vam na povjerenju koje ste mi ukazali tijekom ovih godina. Hvala vam na suradnji, podršci i svemu što svakodnevno činite za svoju djecu. Njihovi uspjesi ujedno su i vaši uspjesi.

Dragi učenici, možda vam to nisam uvijek govorio dovoljno često, ali želim da znate da sam ponosan na vas. Ponosan sam na vaš napredak, na vaše uspjehe, na trud koji ste ulagali i na osobe kakve postajete. Bila mi je čast biti vaš razrednik i dio vašega odrastanja.

Danas se ne opraštamo zauvijek, samo zatvaramo jedno poglavlje i otvaramo novo. Siguran sam da ćete krenuti svojim putovima, ostvarivati svoje ciljeve i stvarati lijepe priče. Nadam se da ćete se ponekad s osmijehom prisjetiti ovih školskih dana i našega zajedničkog vremena.

Hvala vam na svim lijepim trenucima, na povjerenju, na smijehu, na strpljenju i na uspomenama koje ću dugo nositi sa sobom.

Od srca vam želim mnogo sreće, zdravlja, uspjeha i hrabrosti za sve što vas čeka.

Dragi moji osmaši, neka vam budućnost bude ispunjena lijepim ljudima, velikim snovima i još većim ostvarenjima.

Sretno vam bilo i hvala vam na četiri prekrasne godine.

Vaš razrednik Josip Vuk