Pripreme i dogovor trajali su tjedan dana. Učenici su znali da će biti čajanka, da mogu ponijeti pidžamu, dekicu, jastučić, keksiće, stolne svjetiljke i da je šalica za čaj obvezna. Sve je ostalo bilo iznenađenje. Nestrpljenju nije bilo kraja – čajanka se nije mogla dočekati...
U zakazano su vrijeme svi stigli. Učionica je izgledala poput udobnoga dnevnoga boravka: na sredini učionice strunjače na koje su učenici postavili svoje jastučiće i deke, a sa strane iz zidove stolovi prekriveni stolnjacima, na njima svjetiljke, kuhalo za čaj, šalice, keksići, med, limun, šećer... 

Svi su se presvukli u pidžame i „sat lektire“ je započeo. Učenici su imali zadatak pronaći svatko svoju omotnicu (bile su postavljene na skrivena mjesta po učionici), otvoriti ju i sastaviti puzzle kako bi otkrili temu sata. Zadatak je ubrzo uspješno riješen. Poveo se razgovor o Grigoru Vitezu i o njegovoj poeziji koje se učenici sjećaju. Ubrzo su se čitale najpoznatije Vitezove pjesme, razgovaralo se o nepoznatim riječima, dojmovima, uspoređivalo se s likovima iz pjesama, uživljavalo se u sadržaj.

Slijedilo je kuhanje čaja, a dok smo ga pili i grickali ukusne keksiće i kolačiće, razgovarali smo o sljedećem zadatku. Svaki je učenik iz zbirke pjesama trebao odabrati jednu Vitezovu pjesmu i pripremiti se za interpretativno čitanje pred cijelim razredom. Da to nije bio lak zadatak, učenici su uvidjeli kada su dobili tablice s elementima vrednovanja – ocjenjivat će jedni druge prema zadanim kriterijima. Pročitali su ih, pojasnili smo nejasnoće i prionuli su poslu. Tražila se odgovarajuća pjesma, čitalo se i po nekoliko njih kako bi se odabrala najbolja, pripremalo se naglas, neki su trebali savršeni mir pa su se pripremali u zasebnoj učionici. Trenutak početka nastupa je tu. Čita se polako, izražajno, jako ozbiljno, a s druge strane, nakon svake interpretacije bilježe se ocjene. Večer lagano odmiče, a stolne svjetiljke i brojne ukrasne svijeće daju poticajan i opuštajući ugođaj prostoru.

Sljedeća je aktivnost bila poseban izazov. Opet je trebalo odabrati jednu Vitezovu pjesmu i u nju ubaciti svoju, tzv. lažnu strofu.  Ponovo su se čitale pjesme, tražila se ona manje poznata, smišljali su se stihovi koji će se što bolje ukopiti u postojeću pjesmu, jer pobjeđuje onaj čije se lažne stihove ne prepozna. Svi čitaju, pišu, stvaraju, uživaju...

Predviđena dva školska sata proletjela su. Sve su aktivnosti ostvarene. Uživali smo. Čaj je bio odličan i svi su se složili: ovakav se sat mora ponoviti.

Više fotografija možete pogledati u fotogaleriji.