preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Idemo u srednju

Popis udžbenika

U prilogu možete pogledati popis odabranih udžbenika u šk. god. 2016./2017.

Korisni linkovi
e - Dnevnik

Obrazovanje

Dnevni tisak

Trazilice
 • Google
 • Yahoo

Nakladnicke kuce
 • Profil
 • Alfa
 • Školska knjiga
 • SysPrint

Informatika

eLektire

eKnjižnica

Zlatna djeca

Lukin portal

Hlapićev portal

Zvrkov portal

Važni brojevi

     

  192 - Policija

  193 - Vatrogasci

  194 - Hitna pomoć

  112 - Državna uprava

            za zaštitu i

            spašavanje

Saznaj svoj OIB

Rječnici
Dobro je znati

Kviz box

Učilica

Kids` Corner -EU

E-mail

 

Vijesti iz MZOS
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404

Dobro došli na web stranicu naše škole!

School Bus from AnimateIt.net

 

Sat književnosti s pučkim pjesnikom Đurom Kuveždićem

Čim više čitaš više znaš
 
Da nastava može biti drugačija, da ne moramo zapisivati, rješavati zadatke, izlagati  i da sat može proći jako brzo, uvjerili smo se kada nam je u goste na sat književnosti došao pisac.

Učiteljica Senija Komić i pučki pjesnik Đuro Kuveždić

 

Sat su započeli tamburaši – četvero učenika koji sviraju u školskom tamburaškom sastavu – Nikolina Balić, Laura Iskrić, Ivana Kolarević i Hrvoje Kuveždić. Odsvirali su svima poznatu pjesmu Ne dirajte mi ravnicu. Naš gost, ilački pučki pjesnik Đuro Kuveždić, odmah se prisjetio dana progonstva i rekao kako su uvijek uz tu pjesmu svi plakali, ali i vjerovali u povratak.

 

Mladi tamburaši: Laura Iskrić, Ivana Kolarević, Nikolina Balić i Hrvoje Kuveždić

 

Učenica Sara Salatović vodila je program susreta i uvodno objasnila da je ovaj sat zapravo učenje jer upravo na satima književnosti učimo i čitamo poeziju na svim hrvatskim narječjima, a kako imamo poznatoga Ilačana koji piše narječjem imali smo priliku čuti izvornoga govornika i pisca.

Naš gost jako se dobro osjećao, rekao ja da mu je drago što smo ga vratili 60 godina unatrag jer se prisjeća svoga školovanja i učenja. Rekao je pri tom da nam je svima važno učiti, što više čitati, jer da nas to čini boljim ljudima i da će nam znanje olakšati budućnost.

U nastavku su sata učenici Bartol Bilandžija, Gabrijela Josić, Marko Dević, Matija Kuveždić i  Ivana Kolarević čitali i recitirali pjesme Đure Kuveždića. 

 

Gabrijela Josić čita pjesmu Đure Kuveždića

 

Nakon recitacija učenici su mogli postavljati pitanja piscu pa donosimo dijelove razgovora.

Sara Salatović: Je li vam teško pisati pjesme?

-  Pa,teško mi je zato što ih pišem noću pa to zna potrajati.

Sara Salatović: Zašto pišete noću?

- Zato što mi se ideje zavrti u glavi i onda se to vrti kao kazeta i dok to ne zapišeš ne možeš zaspati.

Sara Salatović: Planirate li napisati još jednu zbirku pjesama?

  • Pa mislim da ne, zato što je prenaporno, ali nikad se ne zna, ideja uvijek ima.

Marko Dević: Što želite poručiti svojim čitateljima?

-  Želim vam poručiti da što više čitate, zato što čim više čitaš više znaš.

Matija Kuveždić: Zašto pište na narječju i zašto mislite da je to važno?

-  Zato što je to lipo i kad sam slušao starije uvik sam volio kad netko govori na ikavici, narječja su dio nas, mi tu živimo i tako govorimo.

Laura Iskrić:  Kako pronalazite inspiraciju?

  • Inspiracija dolazi sama od sebe, najvažnije mi je napisati prvu kiticu, kad je napišem onda mi se sve samo nadoveže.

Nikolina Balić:S koliko godina ste počeli pisati?

  • Počeo sam pisati davno, još 1965. godine godine i onda nisam pisao možda 10 godina ali sam nastavio kad sam malo odrastao.

Nastavnica Senija:Jeste li ikada razmišljali o pisanju proze?

  • Jesam,puno su me nagovarali...piso sam viceve

Marko Dević:  Idete li na pjesničke susrete?

  • Idem...bio sam u Đeletovcima, Županji, Đakovu, Gunji, Vrbanji, Lovasu, Babskoj, Vukovaru, Vinkovcima, tamo bude lijepo jer se vidim s prijateljima i čujem što je novo, a i uživamo u pjesmama i pričama koje smo pisali.

 

Pjesma o jeziku koju je Đuro Kuveždić  napisao povodom književnoga susreta

 

Učenice i učenici šestoga razreda

 

Tekst i fotografije: Nikolina Balić, 6.r. i  Ivana Kolarević, 6.r.

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Helena Lukadinović   datum: 8. 5. 2017.

Sat književnosti s pučkim pjesnikom Đurom Kuveždićem

Čim više čitaš više znaš
 
Da nastava može biti drugačija, da ne moramo zapisivati, rješavati zadatke, izlagati  i da sat može proći jako brzo, uvjerili smo se kada nam je u goste na sat književnosti došao pisac.

Učiteljica Senija Komić i pučki pjesnik Đuro Kuveždić

 

Sat su započeli tamburaši – četvero učenika koji sviraju u školskom tamburaškom sastavu – Nikolina Balić, Laura Iskrić, Ivana Kolarević i Hrvoje Kuveždić. Odsvirali su svima poznatu pjesmu Ne dirajte mi ravnicu. Naš gost, ilački pučki pjesnik Đuro Kuveždić, odmah se prisjetio dana progonstva i rekao kako su uvijek uz tu pjesmu svi plakali, ali i vjerovali u povratak.

 

Mladi tamburaši: Laura Iskrić, Ivana Kolarević, Nikolina Balić i Hrvoje Kuveždić

 

Učenica Sara Salatović vodila je program susreta i uvodno objasnila da je ovaj sat zapravo učenje jer upravo na satima književnosti učimo i čitamo poeziju na svim hrvatskim narječjima, a kako imamo poznatoga Ilačana koji piše narječjem imali smo priliku čuti izvornoga govornika i pisca.

Naš gost jako se dobro osjećao, rekao ja da mu je drago što smo ga vratili 60 godina unatrag jer se prisjeća svoga školovanja i učenja. Rekao je pri tom da nam je svima važno učiti, što više čitati, jer da nas to čini boljim ljudima i da će nam znanje olakšati budućnost.

U nastavku su sata učenici Bartol Bilandžija, Gabrijela Josić, Marko Dević, Matija Kuveždić i  Ivana Kolarević čitali i recitirali pjesme Đure Kuveždića. 

 

Gabrijela Josić čita pjesmu Đure Kuveždića

 

Nakon recitacija učenici su mogli postavljati pitanja piscu pa donosimo dijelove razgovora.

Sara Salatović: Je li vam teško pisati pjesme?

-  Pa,teško mi je zato što ih pišem noću pa to zna potrajati.

Sara Salatović: Zašto pišete noću?

- Zato što mi se ideje zavrti u glavi i onda se to vrti kao kazeta i dok to ne zapišeš ne možeš zaspati.

Sara Salatović: Planirate li napisati još jednu zbirku pjesama?

  • Pa mislim da ne, zato što je prenaporno, ali nikad se ne zna, ideja uvijek ima.

Marko Dević: Što želite poručiti svojim čitateljima?

-  Želim vam poručiti da što više čitate, zato što čim više čitaš više znaš.

Matija Kuveždić: Zašto pište na narječju i zašto mislite da je to važno?

-  Zato što je to lipo i kad sam slušao starije uvik sam volio kad netko govori na ikavici, narječja su dio nas, mi tu živimo i tako govorimo.

Laura Iskrić:  Kako pronalazite inspiraciju?

  • Inspiracija dolazi sama od sebe, najvažnije mi je napisati prvu kiticu, kad je napišem onda mi se sve samo nadoveže.

Nikolina Balić:S koliko godina ste počeli pisati?

  • Počeo sam pisati davno, još 1965. godine godine i onda nisam pisao možda 10 godina ali sam nastavio kad sam malo odrastao.

Nastavnica Senija:Jeste li ikada razmišljali o pisanju proze?

  • Jesam,puno su me nagovarali...piso sam viceve

Marko Dević:  Idete li na pjesničke susrete?

  • Idem...bio sam u Đeletovcima, Županji, Đakovu, Gunji, Vrbanji, Lovasu, Babskoj, Vukovaru, Vinkovcima, tamo bude lijepo jer se vidim s prijateljima i čujem što je novo, a i uživamo u pjesmama i pričama koje smo pisali.

 

Pjesma o jeziku koju je Đuro Kuveždić  napisao povodom književnoga susreta

 

Učenice i učenici šestoga razreda

 

Tekst i fotografije: Nikolina Balić, 6.r. i  Ivana Kolarević, 6.r.

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Helena Lukadinović   datum: 8. 5. 2017.

Vijesti

Sat književnosti s pučkim pjesnikom Đurom Kuveždićem

Čim više čitaš više znaš
 
Da nastava može biti drugačija, da ne moramo zapisivati, rješavati zadatke, izlagati  i da sat može proći jako brzo, uvjerili smo se kada nam je u goste na sat književnosti došao pisac.

Učiteljica Senija Komić i pučki pjesnik Đuro Kuveždić

 

Sat su započeli tamburaši – četvero učenika koji sviraju u školskom tamburaškom sastavu – Nikolina Balić, Laura Iskrić, Ivana Kolarević i Hrvoje Kuveždić. Odsvirali su svima poznatu pjesmu Ne dirajte mi ravnicu. Naš gost, ilački pučki pjesnik Đuro Kuveždić, odmah se prisjetio dana progonstva i rekao kako su uvijek uz tu pjesmu svi plakali, ali i vjerovali u povratak.

 

Mladi tamburaši: Laura Iskrić, Ivana Kolarević, Nikolina Balić i Hrvoje Kuveždić

 

Učenica Sara Salatović vodila je program susreta i uvodno objasnila da je ovaj sat zapravo učenje jer upravo na satima književnosti učimo i čitamo poeziju na svim hrvatskim narječjima, a kako imamo poznatoga Ilačana koji piše narječjem imali smo priliku čuti izvornoga govornika i pisca.

Naš gost jako se dobro osjećao, rekao ja da mu je drago što smo ga vratili 60 godina unatrag jer se prisjeća svoga školovanja i učenja. Rekao je pri tom da nam je svima važno učiti, što više čitati, jer da nas to čini boljim ljudima i da će nam znanje olakšati budućnost.

U nastavku su sata učenici Bartol Bilandžija, Gabrijela Josić, Marko Dević, Matija Kuveždić i  Ivana Kolarević čitali i recitirali pjesme Đure Kuveždića. 

 

Gabrijela Josić čita pjesmu Đure Kuveždića

 

Nakon recitacija učenici su mogli postavljati pitanja piscu pa donosimo dijelove razgovora.

Sara Salatović: Je li vam teško pisati pjesme?

-  Pa,teško mi je zato što ih pišem noću pa to zna potrajati.

Sara Salatović: Zašto pišete noću?

- Zato što mi se ideje zavrti u glavi i onda se to vrti kao kazeta i dok to ne zapišeš ne možeš zaspati.

Sara Salatović: Planirate li napisati još jednu zbirku pjesama?

  • Pa mislim da ne, zato što je prenaporno, ali nikad se ne zna, ideja uvijek ima.

Marko Dević: Što želite poručiti svojim čitateljima?

-  Želim vam poručiti da što više čitate, zato što čim više čitaš više znaš.

Matija Kuveždić: Zašto pište na narječju i zašto mislite da je to važno?

-  Zato što je to lipo i kad sam slušao starije uvik sam volio kad netko govori na ikavici, narječja su dio nas, mi tu živimo i tako govorimo.

Laura Iskrić:  Kako pronalazite inspiraciju?

  • Inspiracija dolazi sama od sebe, najvažnije mi je napisati prvu kiticu, kad je napišem onda mi se sve samo nadoveže.

Nikolina Balić:S koliko godina ste počeli pisati?

  • Počeo sam pisati davno, još 1965. godine godine i onda nisam pisao možda 10 godina ali sam nastavio kad sam malo odrastao.

Nastavnica Senija:Jeste li ikada razmišljali o pisanju proze?

  • Jesam,puno su me nagovarali...piso sam viceve

Marko Dević:  Idete li na pjesničke susrete?

  • Idem...bio sam u Đeletovcima, Županji, Đakovu, Gunji, Vrbanji, Lovasu, Babskoj, Vukovaru, Vinkovcima, tamo bude lijepo jer se vidim s prijateljima i čujem što je novo, a i uživamo u pjesmama i pričama koje smo pisali.

 

Pjesma o jeziku koju je Đuro Kuveždić  napisao povodom književnoga susreta

 

Učenice i učenici šestoga razreda

 

Tekst i fotografije: Nikolina Balić, 6.r. i  Ivana Kolarević, 6.r.

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Helena Lukadinović   datum: 8. 5. 2017.

Tko želi nešto naučiti naći

će način, tko ne 

želi naći će izgovor.

                                               Pablo Picasso

Kako do nas?

 

Vrijeme

Vremenska prognoza

                    Vrijeme dodatak

Korisni linkovi


Zvono nam zvoni

RASPORED ZVONA

0. sat     6:55 - 7:40

1. sat     7:45 - 8:30

2. sat     8:35 - 9:20

Veliki odmor

  3. sat     9:35 - 10:20

   4. sat    10:25 - 11:10

    5. sat    11:15 - 12:00

   6. sat    12:05 - 12:50

    7. sat    12:55 - 13:40

    8. sat    13:45 - 14:30

    9. sat    14:35 - 15:20


Oglasna ploča

Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Saznaj što se u povijesti dogodilo na današnji dan


Tražilica

Anketa (mala)
Vi imate status:






OPĆINA TOVARNIK

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA  ŽUPANIJA


Časopisi


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400

Brojač posjeta

Vi ste posjetitelj broj
        
 




preskoči na navigaciju